Sedam godina vernosti

15589606_1819162015030722_1196921437560872737_n

 

-Nemamo gde, ljubavi moja.
-A šta sa…? zastala je.
-Biće kako sam ti rekao, biće kako smo se dogovorili, ne brini, sredicu ja sve.
-Znam, verujem ali hladno mi je sad ovde na ulici,i cipele me žuljaju i umorna sam, hoću samo da negde sednemo.
-Nemam za piće.
-Imam ja.
-Jebiga, ništa ne radi, ljubavi, a ključevi od onog stana su…njegove je reči odneo vetar.
-Pa, dokle vise?!
-Još malo, strpi se, volim te.
-I ja tebe.
-Znaš, onaj matori, nije on loš lik, idi odradi ga i ima za oboje.
Sneg je vec postao leden kada je taksi stigao i odvezao je.
On je samo mahno, našmesio se, zatim zapalio cigaretu i otišao kuci.
U svojoj dečijoj sobi je otvorio pivo i uključio televizor.
Spikerka je ličila na devojku koju je, par sati ranije, odvezao taksi.
-Iste su sve,govorio je šestoj limemci piva.
Obične, razmažene kurve.
Prespavao je narednih trideset sati a zatim mirno od majke zatrazio doručak, cigarete i džeparac.
U kupatilu je, gledajući se u ogledalu, zalizao negovanom rukom kosu koje su uveliko prošareale sede.
Sredio se i nazvao društvo.
Zviždukao je silazeći hitro miz stepenice.
Život je jedan, živi se.

Mak na konac

3089169765_cacb71b715_z

MAK NA KONAC
Uđem ja tako u jednu privatnu pečurkanu da napravim prilog o njoj i odmah ,,provalim” da gazda ,,drzi” 30-ak radnica neprijavljenih i na minimalcu. Koja nepravda, kakav izrabljivač,pomislim i taman da napišem ultra ostrašženi tekst o tome, ugledam par žena koje poznajem. Jedna ima švajcarsku penziju, druga domaću, treća invalidsku, četvtoj puna kuća bogareša ,i papagaj joj bogat, peta udata za lovatora, šesta gazdina žena itd. Tad mi puče i pred očima ali puče mi i film.  Dokle ćes ti, glupačo, da tuđe bitke biješ a niko te po ušima ne bije da to radiš?! upitah sebe, možda i naglas. Ne rade one za dan i komad nego da imaju izgovor za osmočasovno odsustvo od kuće. Još se slatko narazgovaraju, izogovaraju, padne i po neki flert (nema veze s kim, bitno da se nešto dešava) a kad dođu kući još mogu i da budu ponosne, umorne, uzorne vlasnice svog dinara. Dakle, njima i odgovara da rade na crno, šta ja onda ima tu da teram mak na konac?! Napišem lepu, sve u superlativima reportažu, stavim veliku lepu sliku i još pokupim kintu za reklamu. I svi srećni, i vuk i ovce. Ja više nisam bila ista nakon tog otrežnjenja ali to više nije ni bitno, ubrzo sam bacila sve presice. Ali mi je dan-danas muka kad čujem izraz sloboda medija. Bolje da, umesto njega, uzmete kitu cveća u usta.

Ona, jabuka i ja

 

Znam je oduvek a nikad nisam načisto sa njom.

Valjda zato i držim ovu distancu među nama,
sve ove godine.
Taman pomislim da se najzad pameti dozvala ona nekakvu glupost napravi.
Sebi najčesce ali time povređuje i mene.
Sklon sam da poverujem da to namerno radi.
I sebi i meni.
Ona i ja nismo mi, da se razumemo.

Možda bismo i bili da nije te jabuke.
Jabuka je stara, jalova, stablo joj je već usahlo, čvornovato, iskrivljeno,

odavno ne cveta, plodove ne rađa.
Ona ne voli tu jabuku isto koliko je ne volim ni ja ali uporno odbija da je poseče.
Iz revolta, ne iz samilosti prema jabuci koja nas deli.

A tog je leta njena kuća odjednom zablistala.

I umesto korova izrastoše u njenij bašti bokori cveca.

Umesto vrana zapevaše joj na prizorima rajske ptice.
Jedino je jabuka ostala netaknuta.
Tad ugledah nju.
U svom tim sjaju, njenim rukama stvorenom, ugaisla se samo ona.
Ah, da je barem od strasti  sagorela.
Kada je iznenada, ali ne i neočekivano umrla, mrtva je jabuka oživela.

Uspravila se, olistala, procvetala i plodove svoje dala.
Padali su po neugaženoj zemlji njeni plodovi jer nije bilo nikog da
ih sakuplja.
Jabuka je oživela ona je istrunula.
A ja sam bio kriv za sve plodove greha i srama.
Ah, da je barem od ljubavi umrla. IMG_1926

DNEVNIK

10531459862488531567

 

Bila je jedna od onih devojaka čija se lepota ogledala u savršeno oblikovanim kostima. Visoke jagodice, ovalno lice, duge beskrvne šake ovalnih noktiju, ovalna kolena, graciozni gležnjevi, pune usne, savršeni zubi bez tragova popravljanja. Imala je mio, zvonak glas ispunjen podjednako toplinom i odmerenošću, bez afektacije je govorila smireno i tiho, bez koketiranja sagovornika u oči gledala. Uvek pedantna, jedna od onih prirodno urednih žena koje i nakon tri dana putovanja izgledaju kao da su izašle iz salona lepote. Bila je blistava, isijavala nekakvim unutrašnjim sjajem, tihim spokojem, pomirenošću sa sobom i sa svetom oko sebe.

Nije mnogo govorila i retko se smejala ali tuga se na njenom licu porculanskog tena nikada nije dala primetiti. Blistava kose zakačena starinskom šnalom i košulja skopčana do grla, dugačka suknja klasičnog kroja i neupadljive salonke. Izgled koji ne nagoveštava nikakvu čulnost, čak ni potajnu, a ipak nije delovala hladno. Nije bila ni šalterska službenica, ni učiteljica, ni usedelica. Imala je muža i četvoro dece mada se za prvo, uveliko stasalu devojku, govorkalo da je pastorka, nekakva mračna porodična tajna, greh iz rane mladosti, dete incesta ili silovanja, nesmotrenosti ili naivnosti. Retko se pojavljivala uz majku kojoj je bila veoma nalik jedino mnogo višeg stasa, kada se odselila i priče o njij odseliše se zajedno sa njenim koferima, dolazila bi tek po koja pikanterija zajedno sa njenim dolaskom iz velegrada u posetu majci koja bi, tim danima, postajala jođ bleđa, krhkija i ćutljivija. Devojci niko ime ne saznade te postade u kuloarskim pričama Bezimena. Ne potrudivši se da se dodvori niti umili okruženju,  u dane provedene kod kuće je bivala sama i spokojna. Majka i kći nisu se mogle često videti zajedno a lako ih je bilo i zameniti zbog neverovatne sličnosti u stasu, hodu, držanju i tamno plavom odsjaju očiju koje gledahu hladno i ljubazno, čak i policiju koja je te noći nasilno ušla na njihova vrata. Nakon istrage koja nije izvela dovoljno dokaza za podizanje optužnice, jedna od njih je nestala. Majka ili ćerka, ostala je još jedna nerešena enigma a bujica tračeva se sručila iz usta u  uši dokonih domaćica koje su se osećale osujećenim jer nešto im je vazda izmicalo, manje kontrola nad tuđim koliko nad sopstvenim životima. I taj neodoljivi zov tajanstvenog, zabranjenog, zlog, perverznog, oslobođenog stega morala, života o kojem su maštale navlačeći glomazno prstenje na punačke prste. Osećale su mešavinu straha, gađenja i divljenja prema tim dvema nimfama koje su se usudile da izgledaju, da se ponašaju i da žive drugačije od očekivanja zajednice. Čudno kako su mrzele i priželjkivale njihovu nesvakidašnjost istovremeno a potom se uredno vraćale u rutinu, svesne da ih je odavno ščepala, samlela i progutala.Tad više ne bi toliko razmišljale o Bezimenoj i njenoj majci,već o čudnim putevima koji njih same dovedoše u takve ćorsokakeod života. I tako su dani prolazili a svako je brinuo po koju tuđu i po koju vlastitu brigu, možda zbog privida ravnoteže.

diary-girl-grunge-life-Favim.com-2691450

 

 

Nikad nismo saznali ništa o njoj , čak ni tog dana kada se, noseći heklani zembilj prepun povrća, voća i cveća uputila ka reci. U drugoj ruci nosila je veliku, ukoričenu svesku. Više se nikada nije vratila. U njenom dnevniku, koji je kaliografskim rukopisom ispisivala duže od dve decenije pronađena su samo objašnjenja manje poznatih reči i izraza, nazivi raznih biljki na latinskom i presovano cveće za herbarijum. Nikada nije potpisala svoj dnevnik tako da joj se ni ime ne zna, mnogo je godina prošlo od njenog nestanka, a čaršija još uvek govori o ženi sa dnevnikom u rukama.

Cubok glamur

21317651_1955055898107999_4812010935858874382_n

G(la mur) u zemlji cuboka, kavurme, trulog povrća i bajatog hleba.
Gde je odlazak zubaru luksuz visoke kategorije,
gde niko ne prima čak ni prosečnu platu,
gde se svi zgražavaju nad turbo folkom
a nisu gadljivi na imidž svih tih starleta
veštackih sisa i ostruganih peta.
Pa kad pogledaju svoju premorenu ženu
odvrate pogled od nje sa gadjenjem i sažaljenjem
I maštaju o nečem čega biti neće
barem ne za ovoga života.
Robovi neostvarenih decačkih snova
neiživljeni u smiraj dana
maštaju o nekom vilinskom biću
koje statira i levetira
unutar svih tih usijanih glava
I tako Bog stvori kafansku pevačicu
da joj se dive oni sto spavaju po barakama
i od užeglog pečenja ne osećaju
kako joj znoj curi ispod tesne, sinteticke haljine
i kako se gnoj cedi iz posekotine
na savršenom gležnju
dojučerašnje paorke
koja se uputila da dosanja nečiji tudji san
kad su iz sopstvenog mamurna probudila.

Reč, dve o prioritetima

31964046_1688773834542398_5389316235647254528_n

Spakovati se i otići iz ove zemlje u kojoj je akcenat na prestižu, materijalnom, vidljivom i opipljiom nazovi uspehu. Ako nisu preskupe i prevelike kuće, vikendice, bazeni, automobili, avioni, da, dobro ste pročitali, mnogi moji poznanici imaju u posedu sopstvene avione ukljušujući i gore navedeno i nenavedeno, onda se prestiž ogleda u preskupoj, markiranoj garderobi, preskupom frizerskim i kozmetičarskim uslugama, preskupom make upu, preskupim letovanjima, zimovanjima,vikendovanjima na mondenskim mestima, preskupim školarinama, preskupim slavljima svega i svačega, od svadbe do sahrane.

Must have u provinciji gde prosečna plata iznosi od 15 do 25. 000 dinara a broj korisnika socijalne pomoći se rapidno uvećava iz dana u dan je imperativ doveden do apsurda koji vode u takve vratolomije kao što je kriminal, večito grcanje u kreditima, uterivanja dugova dobrostojećim članovima porodice, ukratko makijavelističkom ne biranju sredstava da se dođe do cilja. A cilj je imati nešto što će te usrećiti ali malo sutra. Osim aviona, imala sam sve navedeno i nisam se usrećila, tako da govorim na osnovu iskustva a ne spekulacije. Ne govorim nego pišem, da budem preciznija, i to na gejmerskoj tastaturi na kojoj su odavno skoro sva slova izbrisana. Pa neka su, postoji i slepo kucanje i ako je nekada funkcionisalo, funkcionisaće i sad. Po koja omaška u kucanju se može provući i mnogo vrlijim spisateljim i lektorima od mene, o štamparskim greškama da i ne govorim.

Istovremeno, svi traže coveka, ali od doba Diogenovog do danas ne nađoše ga, ne zato što ljudi ne postoje no što se uredno mimoilaze. Zatrpani tehnikom i viškom svekolikih, totalno beskorisnih informacija, ljudi kao socijalna bića, kukaju na usamljenost, otuđenost, izgubljenost u ovom surovom svetu laži i iluzija. A nije da nemamo izbora samo smo, pa navici, odabrali pogrešne prioritete. Grlimo mašine a ne jedni druge. To čine podjednako i samci i pripadnici velikih porodica, kao nekad, ne tako davno, što u svakoj sobi beše po jedan televizor, sada je u svakoj sobi po jedan kompjuter i usamljenik entuzijasta za njim.

Ukoliko već nisam profesionalni pisac, prevodilac, knjigovođa, daktilograf, a nisam, ne vidim razloga da bacam vreme, novac pa i nerve na svu silu što kvalitetnije tehnike. Eto, čak ni mašinu za pranje posuđa nemam i, po svoj prilici, neću je ni imati ni kad se budem obogatila. Bogatstvo gledano iz moje perspektive se ne piše sa previše nula. Dakle, nemam nerealnih planova ni neostvarivih želja.

Za krađu bogu dana potucanjem po društvenim mrežama savršeno mi je dovoljno i ovoliko tehnike koliko imam sada. A za realni život se mora izdvojiti onoliko koliko se potroši i mora da bude u konvertibilnoj valuti jer još uvek ne primaju virtuelne koene ni u jednoj instituciji. Dakle, računi koji iznose polovinu plate ukoliko si maksimalno štedljiv i hrana koja iznosi još manje naročito ako je svedeš na jedan obrok dnevno, nije obavezno svaki dan, izgladnjivanje pročišćava telo i duh a pokazalo se i kao odličan metod za prevenciju i lečenje mnogih bolesti tako da je to velika ušteda na lekovima, lekarskim pregledima i participacijama.

Mogla bih da okrivim loše stanje u državi ali ovoga puta bih da sagledam stvari iz druge perspektive. A to je barem lako. Jeste li preči sebi samima i svojim bližnjima ili ćete radije izabrati život u električnim snovima? Ja znam šta me čini srećnom a verovatno to znate i vi, nisam life coatch da vam imputiram stvari, o sebi govorim. Da je materijalno ikoga usrećilo nikad vi bogati ne biste potražili nas siromašne zarad čašice razgovora, ljudskog dodira i razumvanja.

Samo što mi malkice puca film a prag tolerancije mi se odavno dobrano obrušio. Ukoliko niste srećni ni sa mnom siromašnom ni sa svojim bogatstvom jeste li svesni da to na nešto ukazuje? Da namerno birate puteve na kojima ćemo se momoilaziti.

Nije nas kao ljude udaljila ni ekonomska kriza ni tehnika nego naš vlastiti kukavičluk. Da se ne lažemo.

Volim i ja vas ali meni je to lako, ja sam Požarevljanka, a nama je to uzrečica.

ĆELAVI ROKER

Too old to rock'n'roll now, Sir?

 Gledam ćelu što se sjaji iznad nosa,
gledam tako, a u duši lom.
Tu je nekad, kažu slike, bila kosa
Stajala je na temenu mom.
Rođeni sam roker bio kao Prisli 
Il’ još bolje kao Bono Vox
U krevetu, usred noći, more misli
Oćelaveh dok si rek’o boks.
Sad kose nemam i ne znam šta da radim,
mama mi kaže da ni ćelav nisam loš,
leka mi nema, al’ ako je presadim
ja možda ipak jednom češljaću se još.
Život mi je zato mračan kao odžak
Ćela moja jedino se sja .
Al na sreću, srediću se kao Kodžak
, nabaciću novi imidž ja.
 O, gde baš meni da sudba skalp smakne
Ovo je priča i za suze i za smeh.
Po neki roker možda ostane bez jakne
Ali bez kose to je izuzetan peh.

old_man_rocker_by_estejal-d54zv7z

1. Maj

1.maj
Šta ću biti kad porastem (sastav povodom proslave 1.maja)

Učiteljica nas je pitala da li znamo šta je to 1.maj i svi su ćutali, samo sam se ja javio:- ”To je dan kada bi tata trebalo da primi platu, ali je ne primi. Nije ni 1.aprila, ni 1.marta, ni februara, januara… U decembru je pozajmio za prasence od teče, ali mu još nije vratio i kad god teča zove, mi moramo da kažemo da tata nije tu, iako se krije u wc-u kao da teča može da ga vidi kroz slušalicu…”

Lupila mi je čvrgu i rekla da sednem ! Objasnila nam je da je reč o prazniku i rekla, da svako od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i šta bi voleli da budemo kad porastemo.Kada je došao red na mene, rekao sam:

– ”Moj tata privremeno radi na železnici, leži na šinama. Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio čika Mile koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leži na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: ‘Dabogda vam naleteo teretni iz Lapova, kad niste hteli sa Miletom u stranku!’

Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašicu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko ”semestara” čim tata izađe iz stana. Posle se svađa sa komšinicom čiji muž često pijan piški u liftu i radi u nekom ministarstvu kao expert za nešto?!

Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mestu koje se sviđalo šeficinoj kozmetičarki i premale grudi da bi je prebacili na šalter ! Htela je da proda tatinog Juga i dedin Orden rada sa zlatnim vencem i skupi pare za jaku ”četvorku” – rekli su joj da za te pare ne može da sredi ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi.Na sreću, ona komšinica nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 dinara očisti stan i oriba lift kad se komšija expert vrati s posla. Nije komšinici teško da to i sama uradi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu. Kaže da uspešnog muža mora da prati i ambiciozna žena, a i ne može drugačije da je ubaci kod sebe u munistarstvo kao savetnika.

Što se onog dela ‘Šta bih voleo da budem kad porastem’ tiče, tu sam baš u nedoumici.Mislim, dvoumim se, da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razredna po podne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da Đuri kaže šefe, ili da budem političar?!

Kada smo bili mali, Đurin tata je često išao u Zabelu, valjda su tamo imali vikendicu, ali Đurina mama nikako nije htela da vodi i Đuru kada bi vikendima išla u goste kod čika Joce.Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo, čim je posle nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i čika policajci koji su dolazili po njega da ga voze u vikendicu, a on im lupa zauške, tera ih da rade sklekove i ne daje im platu.

Stvarno ne znam da li to ili da idem u poslanike?! Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala da uđe u Skupštinu, a on je dreknuo na televizor: ‘Ostavite je na miru – čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!’ I meni je rekao: ‘Dobro je sine, izgleda da jebu još nekog osim nas u mozak, – okrenuo se prema meni, pomilovao me po glavi dodavši, – u poslanike će tebe tata, u poslanike, ali da zoveš i tatu u poslanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posete!’ Moj uzor je čika Velja, on se bije i psuje za platu i niko ga ne tera u ćošak kao mene.

Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u poseti neki fin čika, Rasim, ćale se više ne vraća onako ukočen kući – dobili su neke anatomske uloške za dugo ležanje na šinama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije! Mama i dalje navija za onaj teretni iz Lapova, hvatajući se za ”diplomu” sve češće, a za tu penziju koju tata spominje, kaže da je to sigurna lova na koju mogu da računam ukoliko se ostvari njena želja (da tatu pregazi teretni iz Lapova) !

Eto, priznajem da mi ni posle svega nije ništa jasnije, zašto je taj 1.maj toliko važan datum, kad od cele porodice radi samo baka, umesto da se kod kuće odmara i gleda španske serije?! Mada, nije joj loše, po ceo dan sedi ispred nekog wc-a i daje ljudima toalet papir u zamenu za neku siću. Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba i ne traže kusur.

Otpevao sam mami i tati pesmu koju nas je učiteljica naučila: ‘Da nam živi, živi rad’ – dobio sam šamar od tate, a mama me je gađala ”diplomom”! Tek sad ništa ne razumem, zašto slavimo nešto što nas sve nervira. Izem ti praznik kad su svi ljuti na njega !Child labour in Pakistan (1)

preneto sa interneta

SIMULACRUM

IMG_20180215_131953

SIMULACRUM

Sav taj isforsirani, isfolirani, simulirani optimizam
odglumljena egzaltiranost,
dobra volja i dobro raspoloženje
samo su loša gluma malog statiste
koji se smrzava u gomili saboraca na Košutnjaku
isto koliko u podstanarskoj sobi koju deli sa dvojicom šljakera na crno.
Sveto trojstvo koje naizmenično zagreva nažuljane tabane u limenom lavoru
i krvava nepca dezinfikuje jeftinom rakijom iz plastične boce
u koju će, nakom sto je iskape,
urinirati jer nemaju gde drugde
i u nju staviti sos poruku
bez istinske nade da će je iko ikada pronaći.
A u međuvremenu,
histerični smeh i facijalni grč
uz mehanicko onanisanje na slike folk zvezde
izgužvane i zaprljane skorelom musakom.

sifra: VITEZ

PIZDE VLADAJU SVETOM

27973386_967568443410395_5879190225812570466_n

March 10 · Pozarevac · 

PIZDE VLADAJU SVETOM

Da li si čuo da postoji prirodni poredak,
oni najzaslužniji završe na dnu.
Elita je beskorisna ali uvek ispliva na vrh.
Dobro, ja kažem: ,,Govna plivaju.”

Ako misliš da su se stvari promenile
Prijatelju, bolje razmisli opet.
Iskreno rečeno, u svega par reči
Pizde još uvek vladaju svetom.

Sada je radnička klasa olupina
Ona je višak društvenih potreba.
Pustite ih da se poubijaju međusobno
Ili da se snalaze u inostranstvu.

Takav je svet, zar nisi čuo?
Od momaka koji vode predstavu.
Pizde još uvek vladaju svetom.

Nahrani svoju decu rakovima i jastozima,
Upiši ih u školu blizu elitnog naselja.
Teoretski poštujem tvoje pravo da živiš
Ali ubiću te ako mi se približiš.

To smrdi, to zaudara, to je antroploška nepravda
Ali zarade su taman za trećinu uvećane
Pizde još uvek vladaju svetom.

Tvoje slobodno tržište je savršeno normalno
Ili misliš da sam nekakva budala?
To je idealan način za vladanje svetom
Jebeš moral, da li od toga ima para?!

Ako ti se ne sviđe, onda idi
Ili iskoristi svoje pravo da se buniš na ulici.
Da, iskoristi svoje pravo ali ne umišljaj
da će te iko čuti, ne, neće.

Pizde još uvek vladaju svetom

Prvod Весна Милосавлјевић